Problem liječenja kroničnih rana star je koliko i čovječanstvo, stoga pokušaje njihova zbrinjavanja nalazimo i u najstarijim medicinskim zapisima. Budući da kronične rane nastaju kao posljedica najrazličitijih uzroka (trauma, degenerativne promjene tkiva, operacijski zahvati i sl.), njihovo je liječenje predmet interesa najrazličitijih medicinskih disciplina. To je rezultiralo nastajanjem brojnih teorija, "pravila" i naputaka za njihovo zbrinjavanje. Neki od njih izazvali su značajne kvalitativne pomake, mnogi nisu izdržali vremensku provjeru (hipertonična otopina, dezinficijensi'), a za mnoge probleme i pitanja odgov ore tek trebamo naći u budućnosti.
Upotreba ljekovitih sredstava za lokalnu primjenu vrlo je omilje
na kako kod medicinskih laika, tako i kod medicinskih stručnjaka. Empirijski podaci u srednjovjekovnim zapisima, kao i iskustva norveških ribara ( 17. st.) o povoljnom djelovanju smeđih morskih algi na cijeljenje rana, skrenuli su pozornost stručnjaka na proučavanje ove biljne skupine.
Tako od pedesetih godina započinje sustavno proučavanje smeđih algi, razvijaju se tehnološki postupci kojima se nastoji izolirati aktivnu tvar, te se paralelno provode eksperimentalna istraživanja kojima se želi i egzaktno dokazati njihovu djelotvornost.
Danas se alginati koriste već vrlo mnogo i to naročito u liječen ju kroničnih rana s jačom sekrecijom.
Tehnološki proces proizvodnje alginatnih obloga pojednostavl jena teče ovim tijekom: nakon vađenja iz Sjevernoga mora smeđe alge (laminaria) usitnjavaju se u prahiz kojega se izdva ja protein, koji se zatim rastavlja na molekule šećera. Molekula šećera se dalje razgrađuje na glukuronsku i maluronsku kiselinu, o kojima zapravo ovisi djelotvornost alginata.
Danas u svijetu postoji devet proizvođača alginatnih obloga (tablica I.), dok se na našem tržištu nalaze proizvodi tri proizvođača podjednake kvalitete. Ti se preparati međusobno razlikuju po omjeru maluronske i glukuronske kiseline, što ih donekle razlikuje i u djelovanju.
Svakodnevno kliničko iskustvo potvrdilo je prethodne pokuse da se alginati mogu primijeniti u liječenju različitih vrsta rana, kako ulkusa tako i dubokih rana.
Izuzetno velika sposobnost apsorpcije sekreta rane i poticanje granulacijskih procesa, povoljno utječu na fiziološke procese cijeljenja rane. Posebno važno svojstvo alginata je da oblog ne prianja za ranu, što proces previjanja činipraktično bezbolnim.
Oblog nije potrebno mijenjati svakoga dana, čime se smanjuje rizik bakterijske kontaminacije. Alginate odlikuje i dobra bio razgradljivost.
Kutani ulkusi u fazi cijeljenja trebaju vaskularizirano granu lacijsko tkivo, dermalnu regeneraciju te kontinuirani epidermal ni sloj keratocita. Primjena alginata, naročito onih s dodatkom kalcija, dovodi do proliferacije fibroblasta i keratinocita (iako u literaturi postoje i mišljenja koja ne potvrđuju ove postavke).
Primjena kalcijevih alginata signifikatno pospješuje cijeljenje rane, što su potvrdili rezultati dobiveni na temelju objektivnoga planimetrijskoga mjerenja površine rane.
Pri upotrebi alginatnih obloga nerijetko se post?vlja pitanje da li oni djeluju hemostatično. Brojne randomizirane studije nisu pokazale značajne rezultate. Međutim,dodatak cinka alginatu povećava protrombotičnu koagulaciju i aktivaciju trombocita. Primjena alginatnih obloga s kalcijem u plastičnoj kirurgiji uspoređivana suobičajeno primijenjenom parafinskom gazom na donorskoj strani, nedvojbeno je potvrdila prednost djelovan ja kalcium alginata. Slični rezultati dobiveni su i prilikom prim jene "šarlah crvenila".
Primjena alginata, naročito u dubokim ranama, nametnula je pitanje da li zaostali dijelovi alginatnoga obloga u rani mogu izazivati popratne učinke stranoga tijela. Na pokusima u životin ja pokazalo se da ostavljeni dijelovi alginatnoga obloga tek nakon 6 do 8 mjeseci mogu dati histološku sliku karakterističnu za strano tijelo. Kako se u praksi alginatni oblog odstranjuje između 3 i 7 dana, takva tvrdnja imasamo teoretsku važnost.
Vrlo je aktualna primjena alginata u liječenju dekubitalnih ulkusa koji su u pravilu vrlo dugotrajni ·i rezistentni na terapiju. Uobičajena sredstva poput hipertoničnih otopina, različitih krema, masti za intenzivnu njegu i sl. pripadaju već povijesti. Pri usporedbi djelovanja alginata i dekstramonomera uočena je raz lika u poboljšanju 74% prema 42% u koris alginata.
Primjena alginata preporučljiva je prilikom dubokih rana, kao i u situacijama kada postoji jaka sekrecija kao posljedica incizije ili drenaže.
Promjene na stopalima (dijabetičko stopalo, trofički ulkus, inter digitalne maceracije i sl.) moguće je vrlo djelotvorno liječiti primjenom alginatnih obloga.
Cijena alginatnih obloga treba se prosuđivati u odnosu na dobrobit koju njihova primjena donosi za samoga bolesnika (brže zal iječenje uz bolju kvalitetu života) i za društvo u cjelini (kraće vrijeme hospitalizacije ili liječenja, brže postizanje radne sposobnosti, manji troškovi).
Prepoznavajući ove razloge, nabavka alginatnih obloga ocijenje na je opravdanom i od strane Hrvatskoga zavoda za zdravstveno osiguranje. Nabavka alginatnih obloga na teret HZZO utvrđena je Pravilnikom o izmjenama i dopunama pravilnika o 011oped skim i drugim pomagalima (čl. 59a "Narodne novine" br. 77/2000. str. 3106), što će sasvim sigurno doprinijeti optimalni jem zbrinjavanju kroničnih rana.
izvor:
Janko Hančević, Suzana Tunuković, Mirta Kraljević i Milan Rukavina
Klinička bolnica Osijek, Conva Tec Zagreb i KBC Rebro Zagreb Stručni rad
UDK 616-002.32-085
Comments